Umjetnost polaganog življenja

Nisam sigurna bi li ovo nazvala umjetnošću ili naprosto vještinom, ali definitivno je nešto čemu težim. Polagano življenje. Znam da puno nas misli da volimo život u petoj brzini, ali koliko je tu istinske težnje za time i ljubavi prema takvom životu, ali koliko nametnutog standarda prema kojem se smatramo uspješnima onoliko koliko smo zauzeti. Čak je i sama produktivnost postavljena na iskrivljene temelje i hrpa sitnih stvari koje napravimo kroz dan, a nisu bile na našim to do listama, ostaju samo beznačajne stvari. Beznačajne a zapravo neprocjenjive.

Malo drugačije putovanje – stan na kotačima…

„Mama, kad ćemo opet u na kotačićima stan?“ – ovo je postalo tjedno pitanje na usnama i umu mog četverogodišnjaka otkad nas je prvi put prijatelj pozvao da iskusimo čari kampera. Proveli smo vikend na Bledu i Bohinju, vozeći se od stanice do stanice, s prespavancima u prirodi i kilometrima prijeđenim dok smo budni. Ove godine nije bilo dileme. Obzirom na novopronađenu strast našeg djeteta, a i uživanje nas samih, odvažili smo se na prvo duže putovanje Kamperom.

Flow ili “hustling”

Danas sam ujutro sjedila na terasi pitajući se što zapravo želim. Kao i svatko tko je na svojoj koži osjetio što zapravo znači biti osjetljiva osoba i kakav je osjećaj anksioznost, znam da je trenutak u kojem se osjećam loše zapravo trenutak u kojem od loših misli ne vidim ljepotu trenutka i da je izlaz iz toga uvijek – prisutnost.